ŠOKAČKA VILA
Kako je više
ili manje poznato u svim krajevima Lijepe naše je do nekoga vremena, rekla bih
do rata, bilo u narodu spominjano i spominjalo se uvijek u nekakvoj mističnosti
i tajanstvenosti no, mi djeca uvijek bismo nekako uspjeli „naćuliti“ uši i čuti
o čemu to stariji govore. Govorilo se o Vilama
koje su bivale po poljima viđane u magli, pomagale sijeno kupiti, žito kositi,
marvu (krave, svinje, ovce, itd.) u pojatu utjerati, no uvijek se o tome pričalo
tiho, tiho jer u to se „nije smjelo“ vjerovati.
Sinonim za lijepu šokačku ženu je : lipa
(lijepa), mala (niska) pa debela. Postavlja se pitanje, zašto?! Lipa, odnosno
lijepa da se svekrva ne stidi pokazati selu i rodbini kakva joj je snaha,
rumenih obraza jer je to značilo zdravlje,otpornost. Mala, odnosno niska jer u
nikojem slučaju ne smije biti viša od muža. Debela da može roditi puno djece,
da na njoj ruho koje su tada nosile bude lijepo i da ne mora „umjetne kukove“
stavljati da sve te silne suknje i podsuknje lijepo stoje na njoj i naravno da
može puno i dugo raditi.
U davna su vremena
u šokačkim selima babe dogovarale brakove kako se imanje ne bi raspadalo i
dijelilo već su na ovaj način okrupnjavale ondašnji kapital koji se sastojao od
krava, konja,svinja, njiva, šljivika, dukata i ruva ( pri tom mislim na
posteljinu, stolnjake, vreće za žito, odjeću, itd. ). I tada su ljudi bivali
povrijeđeni jer su morali ženiti one koje nisu voljeli, a voljeli su one koje
nisu udovoljavale, rekla bih bapskim kriterijima. Tako da su i tu vile imale
svoju ulogu.
Obitelji su
živjele, djeca se rađala, radilo se, slavilo, sve po pravilima, no znalo se
dogoditi ono za što sami ljudi nisu bili
krivi. Vile su ih i „napadale“. Znale su ih i na silu ljubiti, vodu im popiti, marvu rastjerati i kad bi takvi jadni i iscrpljeni
dolazili kući jedino opravdanje bile su
im Vile.
Odlučila sam
izraditi jednu takovu vilu koja i danas oduzima dah. Vila je biće lijepe plave kose, vitka stasa i
umiljata glasa, zavodljiva, lijepa,… Moja je vila ukrašena sunčanom
čipkom-motivima, kako bi bila različita od vila iz drugih krajeva. Stoji na
friško odrezanom panju, upetljana u bršljan i zrelo žito. Na taj sam način
prikazala njezinu iznimnost i ljepotu, a
time i ljepotu našega sela i običaja o kojem se gotovo i ne priča.
U Sikirevcima, 22.3.2012.
.....evo nekih detalja koji će biti na mojoj Vili koju jedva čekam napraviti do kraja , pa da vidite kako ja doživljavam mistična bića kroz čipku.... svaki motiv ima i svoju simboliku- jedan je stilizirani kotač drvenih kola koja su konji vukli,...
.....evo nekih detalja koji će biti na mojoj Vili koju jedva čekam napraviti do kraja , pa da vidite kako ja doživljavam mistična bića kroz čipku.... svaki motiv ima i svoju simboliku- jedan je stilizirani kotač drvenih kola koja su konji vukli,...
...ovaj simbolizira životnu kolotečinu, trk, ...
...stilizacija poljskog cvijeća....
...a ovaj ograde, tarabe, okole, živiku koja se plela od granja...
....sitni, no ne zato manje vrijedni...veličine su kovanice 20 lipa...
Svi su izrađeni koncem krem boje koja je slična zrelom žitu, slami, sjenu, koja simbolizira bogatstvo, hranu, prostrana polja, ravnice, i sve blagodati koju Slavonija ima....još malo se strpite i do tada maštajte,
...srdačan pozdrav!!!
Kad već pričaš o vilama, evo istinite priče. Trebala si ispričat narodu kako je tvoj dida čuvo lubenice i bio škrt počastit mlade snaše pa po noći došle te snaše pospremane u bjelo ko vile ,od straha ni smio izać pa se sakrio i gledo kako vile kolo igraje po bostanu , pjevaje i vesele se do mile volje, a sutradan dida po selu priča štoj doživijo i kako je preživijo noć. Sve je to bilo u drugom selu a ne u Sikirevci, kako ti pišeš o tvom lipom selu. LIP POZDRAV.
OdgovoriIzbriši...sve je to lijepo, može biti da je istina, a možda i nije, priča i legendi je bezbroj,a i ova je vrlo zanimljiva, ja samo nalazim "mehanizam" kroz koji bi prikazala ljepotu i posebnost našega sela. Ja još nisam čula da se netko diči sa nečim što nevalja. U narodu se kaže da u svakom žitu ima kukolja pa tako i u našem. Po meni kako u ljudima individualno tako i općenito treba tražiti ono dobro jer je tako ispravno a i treba naglasiti ono što valja i što je dobro jer tako šaljemo pozitivnu poruku onima koji nas tek upoznaju. Uvijek i svagdje ću reći kako je naše selo lijepo, ljudi vrijedni i radišni, žene posebno marljive, i imaju nešto posebno na što bi svi trebali biti ponosni, i što ne treba skrivati već s ponosom pokazati. Lijep pozdrav!
OdgovoriIzbriši