ponedjeljak, 14. svibnja 2012.

VILA


                                                                  ŠOKAČKA VILA



                                              



       Kako je više ili manje poznato u svim krajevima Lijepe naše je do nekoga vremena, rekla bih do rata, bilo u narodu spominjano i spominjalo se uvijek u nekakvoj mističnosti i tajanstvenosti no, mi djeca uvijek bismo nekako uspjeli „naćuliti“ uši i čuti o čemu to stariji govore. Govorilo se o Vilama koje su bivale po poljima viđane u magli, pomagale sijeno kupiti, žito kositi, marvu (krave, svinje, ovce, itd.) u pojatu utjerati, no uvijek se o tome pričalo tiho, tiho jer u to se „nije smjelo“ vjerovati.

        Sinonim za lijepu šokačku ženu je : lipa (lijepa), mala (niska) pa debela. Postavlja se pitanje, zašto?! Lipa, odnosno lijepa da se svekrva ne stidi pokazati selu i rodbini kakva joj je snaha, rumenih obraza jer je to značilo zdravlje,otpornost. Mala, odnosno niska jer u nikojem slučaju ne smije biti viša od muža. Debela da može roditi puno djece, da na njoj ruho koje su tada nosile bude lijepo i da ne mora „umjetne kukove“ stavljati da sve te silne suknje i podsuknje lijepo stoje na njoj i naravno da može puno i dugo raditi.
      U davna su vremena u šokačkim selima babe dogovarale brakove kako se imanje ne bi raspadalo i dijelilo već su na ovaj način okrupnjavale ondašnji kapital koji se sastojao od krava, konja,svinja, njiva, šljivika, dukata i ruva ( pri tom mislim na posteljinu, stolnjake, vreće za žito, odjeću, itd. ). I tada su ljudi bivali povrijeđeni jer su morali ženiti one koje nisu voljeli, a voljeli su one koje nisu udovoljavale, rekla bih bapskim kriterijima. Tako da su i tu  vile imale svoju ulogu.
     Obitelji su živjele, djeca se rađala, radilo se, slavilo, sve po pravilima, no znalo se dogoditi  ono za što sami ljudi nisu bili krivi. Vile su ih i „napadale“. Znale su ih i na silu ljubiti, vodu im popiti, marvu  rastjerati i kad bi takvi jadni i iscrpljeni dolazili kući  jedino opravdanje bile su im Vile.
    Odlučila sam izraditi jednu takovu vilu koja i danas oduzima dah.  Vila je biće lijepe plave kose, vitka stasa i umiljata glasa, zavodljiva, lijepa,… Moja je vila ukrašena sunčanom čipkom-motivima, kako bi bila različita od vila iz drugih krajeva. Stoji na friško odrezanom panju, upetljana u bršljan i zrelo žito. Na taj sam način prikazala njezinu iznimnost i ljepotu, a  time i ljepotu našega sela i običaja o kojem se gotovo i ne priča.

U Sikirevcima, 22.3.2012.  
    


                                        .....evo nekih detalja koji  će biti na mojoj Vili koju jedva čekam napraviti do kraja , pa da vidite kako ja doživljavam mistična bića kroz čipku.... svaki motiv ima i svoju simboliku- jedan je stilizirani kotač  drvenih kola koja su konji vukli,...



...ovaj simbolizira životnu kolotečinu, trk, ...



...stilizacija poljskog cvijeća....



...a ovaj ograde, tarabe, okole, živiku koja se plela od granja...



....sitni, no ne zato manje vrijedni...veličine su kovanice 20 lipa...




Svi su izrađeni koncem krem boje koja je slična zrelom žitu, slami, sjenu, koja simbolizira bogatstvo, hranu, prostrana polja, ravnice, i sve  blagodati koju Slavonija ima....još malo se strpite i do tada maštajte, 

...srdačan pozdrav!!!




                      

2 komentara:

  1. Kad već pričaš o vilama, evo istinite priče. Trebala si ispričat narodu kako je tvoj dida čuvo lubenice i bio škrt počastit mlade snaše pa po noći došle te snaše pospremane u bjelo ko vile ,od straha ni smio izać pa se sakrio i gledo kako vile kolo igraje po bostanu , pjevaje i vesele se do mile volje, a sutradan dida po selu priča štoj doživijo i kako je preživijo noć. Sve je to bilo u drugom selu a ne u Sikirevci, kako ti pišeš o tvom lipom selu. LIP POZDRAV.

    OdgovoriIzbriši
  2. ...sve je to lijepo, može biti da je istina, a možda i nije, priča i legendi je bezbroj,a i ova je vrlo zanimljiva, ja samo nalazim "mehanizam" kroz koji bi prikazala ljepotu i posebnost našega sela. Ja još nisam čula da se netko diči sa nečim što nevalja. U narodu se kaže da u svakom žitu ima kukolja pa tako i u našem. Po meni kako u ljudima individualno tako i općenito treba tražiti ono dobro jer je tako ispravno a i treba naglasiti ono što valja i što je dobro jer tako šaljemo pozitivnu poruku onima koji nas tek upoznaju. Uvijek i svagdje ću reći kako je naše selo lijepo, ljudi vrijedni i radišni, žene posebno marljive, i imaju nešto posebno na što bi svi trebali biti ponosni, i što ne treba skrivati već s ponosom pokazati. Lijep pozdrav!

    OdgovoriIzbriši