U, rekla bih, ne tako davna vremena neke su druge stvari bile cijenjene, vrijednosti su se drugačije vrednovale, ono što je bilo bitno sada polako postaje ne bitno, važno postaje ne važno, sramotno ne sramotno, tako da o onome sto je nekada bilo normalno sada treba puno vremena da bi se znalo, naučilo, zapamtilo.
Primijetila sam da sadašnja mladež ne zna baš puno o našoj kulturi i tradiciji, da to postaje nešto
ne bitno i mislim da bi o tome trebalo više govoriti, pokazivati, učiti i naučiti da se tuđe poštuje, a svoje nikako ne zaboravi. Naše selo ima zaista ne bogatu kulturu i tradiciju, već prebogatu. Živim u Sikirevcima 15 godina i uvidjela sam kako se naši mještani trude očuvati običaje na sve moguće načine. Kako muška populacija, još više i ženska.
Povremeno se čuje pjesma, postoji i Kulturno umjetničko društvo koje djeluje i na taj način čuva tradiciju i kulturu prezentira naš kraj diljem Lijepe naše (i šire), tu su i razni običaji koji se vrednuju na ovakav način i sa o puno ljubavi samo u našem selu.
Jedan od prekrasnih običaja koji ne da je očuvan već mu je osigurana sigurna budućnost je običaj nošenja hrane na posvetu na Veliku subotu. Znam da taj običaj postoji i u drugim selima i gradovima, no ima jedna bitna razlika na koju smo jako ponosni. Mislim da je sada vrijeme da objasnim što je
otarčić...
Prije nego su postojali ručnici koje danas kupujemo u dućanima, naše bake i prabake su od lana ili pamuka tkale ručnike i nazivale ih
otarci. Prvobitno su bili samo porubljeni, pa su žene počele pomalo ih ukrašavati nekim vezom ili slično, zatim su se više trudile i ukrašavale da su prije 80 ili 100 godina oni postali ukras. Otarak na čiviju (vješalicu) je i danas prisutan u našim domaćinstvima, ali o njima drugi put, jer ovoga puta su bitni otarčići. Otarčići su bili manji tj. kraći i služili su umjesto današnjih kuhinjskih krpa, s njima se pokrivao kruh u košaricama prije nego se stavljao u krušnu peć, pokrivala hrana itd. no s vremenom su se počeli izrađivati ljepši, bogatiji, vrjedniji. Tako da je običaj da svaka domaćica koja nosi hranu na posvetu gotovo svake godine izrađuje novi otarčić, ali sa sunčanom čipkom-motivima. Blagoslov je ujutro u 8.00 sati i to vam bude prava parada. Selo ima oko 500 domaćinstava i možete zamisliti isto toliko košarica i otarčića. Zaista bude prelijepo! Kada mlade žene idu iz crkve one koje nisu bile izađu na ulicu da vide koliko se i kako potrudila ona koja prolazi iz crkve pa se o tome priča i do mladog Uskrsa a ako koja ima nešto novo, neku novu mustru probaju se "dokopati"... Tako da je ovo prava prilika pokazati svoju kreativnost, maštovitost, trud i rad. Evo nekoliko fotografija, a onaj novi ću vam pokazati za nekoliko dana.....
 |
...na ova dva otarčića su jagode koje si izrađene na okrugloj rami i u srcolikoj. Inspiraciju sam dobila prije 10-ak godina kada sam počela kombinirati boje i motive koji su karakteristični za naš kraj, stilizirane jagode su neizostavni dio tradicijskog ruha...tako da su one plod moje mašte i baš su super, zar ne?!
...u ovome otarčiću ima oko 180 komada čipke i ovi maleni su veličin kovanice 20 lipa i za izradu same čipke mi je trebalo 7 tjedana s tim da sam dnevno radila 4-5 sati...čisti profinjeni filigranski rad...
...motivi kvadratnog oblika (RUKOM) se nisu izrađivali prije no što sam ih počela sama izrađivati. Prvu ramu mi je napravio stolar Mirko Lučić- Katičin i tako je počela kvadratna inspiracija. Ovo je prvi otarčić koji je u Sikirevcima izrađen sa motivima kvadratnog oblika.
...ovo su neki od otarčića za koje sam sunčanu čipku-motive sama izradila...
Uživajte!!!
