nedjelja, 29. travnja 2012.

MALECKI MOTIVIĆI




Kako sam uopće počela raditi malecke motiviće?


Moja baka  Mara je rodom iz Jaruga, prekrasno selo na području naše općine i filijala naše Župe, bila je jedna od motivalja svoga doba, još je živa i ne radi više ništa od ručnog rada jer ima Parkinsonovu bolest no voli vidjeti ono što napravim pa joj sve novine nosim na "kontrolu". Ona je izradila čipku od malih motiva za otarčić  mojoj mami, pa sam po uzoru na njezin rad počela izrađivati svoje "malecke".




Zar nisu prelijepi? 

... prvo sam ih nekoliko oparala da bi vidjela kako se rade i sastavljaju dio po dio, te ih polako sve popravila uz bakinu pomoć...naslijedila sam i njezinu veliku ramu, a mala je "stekla noge". Ja sam prvo male radila na komadu plastike koju sam sama oblikovala, jer se nikome nije dala raditi tako mala rama,  i rezala zupce, a sada imam pravu drvenu ... Kao znak zahvalnosti mojoj baki sam stavila "malecke" na žig  registriran u Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo, koji imate priliku vidjeti  na početku svakog posta.....

Svima lijep pozdrav!





utorak, 17. travnja 2012.

INSPIRACIJA...




...kako potaknuti maštu i kreativnost, dobiti inspiraciju,... još malo se strpite... sve je to tu... oko nas i Vas, samo morate gledati i  vidjeti.... i prenijeti detalj na čipku tako da što  više sliči onome iz prirode...



...evo i rezultata...










...no nije nužno da inspiracija bude samo iz prirode. Više puta sam na raznim putovanjima vidjela različite stvari koje su potakle maštu (npr. ukrasi kovanih ograda,  pa ventilacijski otvori, različiti geometrijski likovi, felge na automobilima, ...),  malo truda i evo motiva. Jedne zima sam sjedila pokraj peći i gledala u stakalce kroz koje se vidjela vatra. Bilo je oblika djeteline s četiri lista, samo u jednom trenutku se rodila ideja ...pa zanimljivog je oblika to staklo, mogao bi biti lijep motiv... rekla sam sama sebi. Uzela pribor za crtanje i nacrtala ramu, razbrojala zupce,  odnijela stolaru i sada lijepo uživam... a nadam se i vi....


Srdačno pozdravljam sve koji gledaju moje radove....

...pogledajte što kažu Brazilke o mojim  maćuhicama...http://rendatenerife.blogspot.com/


nedjelja, 15. travnja 2012.

ČIPKA OD AGAVE



Tradicija izrade čipke od agave datira iz druge polovice 19. stoljeća. Tada su lokalni pomorci donijeli primjerak čipke s Tenerifa, kojeg su detaljno proučile hvarske benediktinke i potom izradile primjerak hvarske čipke od agave, jedinstvenu na svijetu.
 Tehnika izrade je gotovo identična kao i naši motivi, no uvijek naglasim bitnu razliku da se naša čipka radi pamučnim koncem, aplicira u (najčešće) domaće platno ili hekla oko nje, te se može prati na 95 stupnjeva  i peglati. Za izradu čipke od agave dugotrajna je priprema niti kako bi se čipka počela izrađivati, a u slučaju  motiva dugotrajna je obrada i ugradnja čipke u platno.Čipka od agave nakon izrade se ne pere i ne pegla već čuva pod staklom kako bi u potpunosti bila zaštićena.
                                         ...pogledajte opširnije o čipki od agave....

                   http://www.planinarstvo.bloger.hr/post/hvar--cudesne-hvarske-biljke/2722542.aspx


Čipka hvarskih benediktinki- namateijalna kulturna baština UNESCO-a


NANDUTI ČIPKA

                           

                           
                                   ....evo još ljepota koje su slične našim motivima ...


Nanduti čipka je usko vezana uz tenerifsku čipku koja je došla iz Španjolske u Paragvaj u 16. stoljeću. Žene koje su na selu radile čipku najčešće su ju izrađivale različitih geometrijskih oblika ili tipične paragvajske uzorke cvijeća poput jasmina ili slično.


Jedna od mnogih legendi koje se odnose na podrijetlo čipke je o paragvajskoj djevojci  čiji se mladić nije pojavio na dan vjenčanja, pa je otišla u potragu za njim kroz šumu. Konačno u mrak, našla je njegovo tijelo, kleknula pored njega i bdjela do jutra. Kada je svanulo vidjela je da mu je tijelo prekriveno svjetlucavim plaštom od paučine. Obećavši kopirati rad malih pauka, otišla je kući i vratila se s iglom i koncem te predano satima radila pokrov od nanduti čipke za svog mladića.

nandu=pauk

( "Paragvaj, zemlja čipke i legendi"-objavio Mango Tree Imports, 26.5.2005.)



...pogledajte još prekrasnih fotografija kojima se svaki put kada ih vidim iznova divim...

Zanimljivo mi je da gdje god sam čitala o čipkama u različitim krajevima svijeta gotovo uvijek su u pitanju vrijedne žene sa sela koje su između svojih svakodnevnih obaveza radile čipku i prodavale ju gospođama višeg staleža i tako lakše prehranjivale obitelj. 

Isto je tako bilo i u našim selima. Slavonija je uvijek bila bogata, bilo je hrane, zemlja se obrađivala, stoka se hranila, radilo se i ruho je bilo bogato, i tako je bilo žena koje su taj vrijedni ručni rad radile za novac ili slično. Zanimljivo je to kako je kroz povijest žena ostavila duboki trag baš iglicom i koncem, te s ponosom kažem kako doprinosim toj "brazdi".  

....evo jednog lijepog primjera kako volim motive....



....do drugi puta,
srdačan pozdrav.....

četvrtak, 5. travnja 2012.

NOVI OTARČIĆ ZA VELIKU SUBOTU





 Nakon dugo vremena, strpljenja, upornosti, ljubavi, rada, truda, mašte, ...konačno novi otarčić za ovogodišnji blagoslov jela na Veliku subotu. To jutro zaista bude prekrasno. Poput prave izložbe, no spontano i dostojanstveno. Ponos naših vrijednih žena. A ovo je mojih ruku djelo....




...izradila sam 24 motiva u obliku suze i posložila ih da budu poput stilizirane djeteline sa četiri lista u nizu, ušlingani na domaćem platnu- tkanju koje je gotovo uvijek široko do 45 cm, i u gornjem djelu ima 6 manjih motiva kvadratnog oblika odnosno 12 jer je takav rad i s druge strane koja se ne vidi. Ukupno je aplicirano 36 motiva koje sam počela izrađivati u 11. mjesecu 2011. god. Evo još jedan dokaz kako se može kreativnost i mašta izraziti kroz čipku na tradicijsko inovacijski način.

Sretan Uskrs!


.........evo kako je izgledala na dan blagoslova....





...u košaricu sam stavila jedan otarčić , celofan, jaja, mladi luk, kuhanu šunku i kulin i kruh...






nedjelja, 25. ožujka 2012.

OTARČIĆI




    U, rekla bih,  ne tako davna vremena neke su druge stvari bile cijenjene, vrijednosti su se drugačije vrednovale, ono što je bilo bitno sada polako postaje ne bitno, važno postaje ne važno, sramotno ne sramotno, tako da o onome sto je nekada  bilo normalno  sada treba puno vremena da bi se znalo, naučilo, zapamtilo.
Primijetila sam da sadašnja mladež  ne zna baš puno o našoj kulturi i tradiciji, da to postaje nešto ne bitno i mislim da bi o tome trebalo više govoriti, pokazivati, učiti i naučiti da se tuđe poštuje, a svoje nikako ne zaboravi. Naše selo ima zaista ne bogatu kulturu i tradiciju, već prebogatu. Živim u Sikirevcima 15 godina i uvidjela sam kako se naši mještani trude očuvati običaje na sve moguće načine. Kako muška populacija, još više i ženska.
Povremeno se čuje pjesma, postoji i Kulturno umjetničko društvo koje djeluje i na taj način čuva tradiciju i kulturu prezentira naš kraj diljem Lijepe naše (i šire), tu su i razni običaji koji se vrednuju na ovakav način i sa o puno ljubavi samo u našem selu.
    Jedan od prekrasnih običaja koji ne da je očuvan već mu je osigurana sigurna budućnost je običaj nošenja hrane na posvetu na Veliku subotu. Znam da taj običaj postoji i u drugim selima i gradovima, no ima jedna bitna razlika na koju smo jako ponosni. Mislim da je sada vrijeme da objasnim što je otarčić...


   Prije nego su postojali ručnici koje danas kupujemo u dućanima, naše bake i prabake su od lana ili pamuka tkale ručnike i nazivale ih otarci.  Prvobitno su bili samo porubljeni, pa su žene počele pomalo ih ukrašavati nekim vezom ili slično, zatim su se više trudile i ukrašavale da su prije 80 ili 100 godina oni postali ukras. Otarak na čiviju (vješalicu) je i danas prisutan u našim domaćinstvima, ali o njima drugi put, jer ovoga puta su bitni otarčići. Otarčići su bili manji tj. kraći i služili su umjesto današnjih kuhinjskih krpa, s njima se pokrivao kruh u košaricama prije nego se stavljao u krušnu peć, pokrivala hrana itd. no s vremenom su se počeli izrađivati ljepši, bogatiji, vrjedniji. Tako da je običaj da svaka domaćica koja nosi hranu na posvetu gotovo svake godine izrađuje novi otarčić,  ali sa sunčanom čipkom-motivima. Blagoslov je ujutro u 8.00 sati i to vam bude prava parada. Selo ima oko 500 domaćinstava i možete zamisliti isto toliko košarica i otarčića. Zaista bude prelijepo! Kada mlade žene idu iz crkve one koje nisu bile izađu na ulicu da vide koliko se i kako potrudila ona koja prolazi iz crkve pa se o tome priča i do mladog Uskrsa a ako koja ima nešto novo, neku novu mustru probaju se "dokopati"... Tako da je ovo prava prilika pokazati svoju kreativnost, maštovitost, trud i rad. Evo nekoliko fotografija,  a onaj novi ću vam pokazati za nekoliko dana.....



...na ova dva otarčića su jagode koje si izrađene na okrugloj rami i u srcolikoj. Inspiraciju sam dobila prije 10-ak godina kada sam počela kombinirati boje i motive koji su karakteristični za naš kraj, stilizirane jagode su neizostavni dio tradicijskog ruha...tako da su one plod moje mašte i baš su super, zar ne?!







...u ovome otarčiću ima oko 180 komada čipke i ovi maleni su veličin kovanice  20 lipa i za izradu same čipke mi je trebalo 7 tjedana s tim da sam dnevno radila 4-5 sati...čisti profinjeni filigranski rad...







...motivi kvadratnog oblika (RUKOM) se nisu izrađivali prije no što sam ih počela sama izrađivati. Prvu ramu mi je napravio stolar Mirko Lučić- Katičin i tako je počela kvadratna inspiracija. Ovo je prvi otarčić koji je u Sikirevcima izrađen sa motivima kvadratnog oblika. 


...ovo su neki od otarčića za koje sam sunčanu čipku-motive sama izradila...
Uživajte!!!















ŽENSKA RUBINA - MOTIVARA

                                           

   Ako je rubina muška uvijek se misli na košulju koja se nosila u prošlosti jer tada nije bilo dućana u kojima su se košulje kupovale već su naše marljive žene na drvenim tkalačkim stanovima tkale pamučno  platno od kojega su se pravili odjevni predmeti, posteljine, stolnjaci, milja, otarci,...
   Ženska rubina je i gornji dio odnosno oplećak ( velikih ili malih rukava)  košulja i donji dio suknja odnosno rubina. Da bi cjelovito žena bila obučena oblači ćošak (marama koja se stavlja oko vrata), nekoliko krila (podsuknje) koje budu dobro uštirkane da bi ljepše stajalo, pregaču, tkanicu (pojas koji se isto radio na tkalačkom stanu od bojane ovčje vune- naj je trobojnica), bijele čarape, sanadale ili opanci ringlaši koji su rađeni od prave kože...evo sada nekoliko primjera ženske rubine puna sunčane čipke-motiva.


Vlasnica je Manda Varzić iz Kruševice koja je rodom iz Sikirevaca, te se ovim putem zahvaljujem što mi je s ponosom pokazala svoje blago. Svaki puta kada gledam ove fotografije iznova se oduševim.....

...bogati veliki rukavi...


...rubina stražnji dio...


...prutovi bogati sunčanom čipkom-motivima...


...nisam brojala koliko je čipke ugrađeno ako rekla bih da ima oko 80 komada...većih ili manjih...


...ove male sitne kockice se zovu u našem selu katorite kockice. Simetrično se izvuku niti iz platna i onda se  opliću šlinganjem... za ovu rubinu je bilo potrebno jako puno strpljenja, ljubavi, vremena. Platno na kojem je rađena rubina je domaće izrađeno na tkalačkom stanu, sva čipka izrađena na drvenim ramama sa iglom za šivanje, odnosno onako kako se čipka radi... zatim velika šlinga... svaka čast onome tko ju je izradio.
Već sam  nekada  rekla kako je u našem selu bilo možda samo 5 takvih rubina, prekrasno!!!